Blog

Što su parking senzori?

Parking senzori su mali senzori koji čine dio sustava za parkiranje, a ugrađeni su u prednje i stražnje branike automobila koji emitiraju ultrazvučne valove, a zatim ih primaju natrag od objekta u blizini. Ti se sonarni valovi zatim prenose na zaslon u unutrašnjosti automobila kako bi vozač znao koliko je automobil blizu ili udaljen od obližnjeg objekta. Sustav upozorava vozača emitujući ton ili zvučni signal kada je automobil blizu objekta. Kako se automobil približava, ton postaje glasniji i konstantniji kako bi vozač znao da mora promijeniti smjer automobila.

Kako funkcioniraju parking senzori?

Senzori za parkiranje su dio elektrike ugrađene u vaše branike ili kamere postavljene oko automobila. Oni mjere udaljenost između vašeg automobila i drugih objekata, poput automobila prema kojem brzo vozite unatrag na uskom malom parkirnom mjestu. Zvučni signal u kabini (i možda video zaslon) upozorava vas na činjenicu da ste sve bliže i bliže i na taj način možete jednostavno parkirati bez opasnosti da ćete ogrebati ili udariti u neki objekt ili drugi automobil. Trenutno na tržištu postoje dvije vrste senzora za parkiranje, ultrazvučni i elektromagnetski, i iako oba rade istu stvar, rade na različite načine.

Ultrazvučni senzori

Ultrazvučni senzori rade dok miruju ili se kreću i koriste zvučne valove za otkrivanje objekata ispred senzora. Pulsirajući zvuk visoke frekvencije koji se odbija od obližnjih objekata, prijemnik može uhvatiti i izračunati udaljenost do otkrivenih objekata. Ultrazvučni senzori ili emitiraju zvuk kako bi upozorili vozača ili se prevode na piktogram koji koristi boju za predstavljanje vozila i objekata.

Elektromagnetski senzori

Za razliku od ultrazvučnih senzora koji mogu detektirati samo objekte ispred, elektromagnetski senzori mogu detektirati objekte koji okružuju cijelo vozilo. Ovi senzori koriste frekvencije za stvaranje elektromagnetskog polja koje može detektirati sve što uđe u njega. Kao rezultat toga, to znači da elektromagnetski senzori ne rade kada miruju, osim ako se sami objekti ne kreću, npr. pješaka ili drugih automobila. Iako možda neće raditi tako dobro dok miruju, elektromagnetski senzori ne trpe iste probleme s smetnjama kao ultrazvučni senzori. Također su osjetljiviji što im omogućuje da pokupe predmete koje ultrazvučni senzori ne mogu. Ovi senzori obično su skuplji od ultrazvučnih senzora.

Kako ugraditi parking senzore?

Parking senzore možete ugraditi sami ili možete odvesti automobil kod mehaničara koji se bavi takvim poslom.  U slučaju da se odlučite sami ugraditi parking senzore, pogledajte ispod što vam je potrebno i kako ih ugraditi na automobil.

Ovaj zadatak može biti vrlo jednostavan ako imate osnovna znanja i potreban alat. Alati koji su vam potrebni su: bušilica, svrdlo za branik, olovka ili marker, priručnik za automobil i dvostrana traka. Prvo morate znati da je položaj senzora vrlo važan. Ako je postavljen pod kutom malo prema gore ili malo prema dolje, neće biti učinkovit. Zapamtite da su senzori dizajnirani da se fokusiraju na objekt ili smjer prema kojem je okrenut. Dakle, ispravno postavljanje na stražnjem braniku omogućit će vam da instalirate senzore pravilno.

Pomoću mjerne trake i olovke označite ispravno postavljanje s obje strane branika. Dvostranom trakom također označite položaj koji ste izmjerili i označili olovkom. Pričvrstite senzore na traku, pazeći da se ne pomaknu. Ugradite žice za postavljanje senzora u upravljačku kutiju vaših parkirnih svjetala. Kako biste ih ispravno ugradili, dobro je pogledati priručnik za automobil. Ako niste električar ili nemate osnovna znanja, onda je bolje da ugrađivanje parking senzora odradi osoba koja ima potrebna znanja.

Nakon što su žice za postavljanje senzora instalirane, izbušite rupe za stvarno postavljanje senzora. Grubi rubovi i krhotine s ruba rupa moraju se očistiti jer će doći do struganja branika. Provucite žice od senzora kroz rupe koje ste napravili i spojite ih na žice u upravljačkoj kutiji. Osigurajte upravljačku kutiju senzora u prtljažniku automobila na mjestu koje će biti sigurno od oštećenja. Dvostrana traka idealna je za pričvršćivanje kontrolne kutije na mjestu tako da se neće pomicati u prtljažniku tijekom vožnje. Sirene za upozorenje ponekad možete ugraditi i u prtljažnik jer mogu biti vrlo glasne kada se aktiviraju. Ako ih učvrstite dvostranom trakom, također ćete spriječiti da se olabave u bilo kojem trenutku.

Isplati li se ugraditi parking senzore?

Ako ste ikad pomislili da želite ugraditi parking senzore na svoj automobil, zasigurno će vam biti drago što ste to učinili jer ti mali senzori često mogu zamjeniti stresno parkiranje i grebanja automobila sa sigurnim parkiranjem bez stresa. Budući da će vaš automobil biti sigurniji s parking senzorima, to znači da ćete ga moći dulje vrijeme držati u dobrom stanju bez sitnih ogrebotina s parkinga. Trenutno na tržištu postoji mnogo sustava senzora za parkiranje, no većina ih se prodaje po cijeni od 200 do 1000 kuna. U slučaju da se odlučite da vam netko drugi ugradi senzore, na tu cijenu morate uračunati i troškove ugrađivanja parking senzora. 

Prednosti parking senzora

Uz sve više automobila na cesti i sve manje mjesta za njihovo parkiranje, ovi senzori olakšavaju težak zadatak parkiranja u uskim područjima. Ovi senzori pomažu u smanjenju mrtvih kutova oko vozila. Parkiranje automobila vas često može iscrpiti. S ovim senzorima, vozač se manje zamara prilikom parkiranja automobila. Također parking senzori smanjuju mogućnost oštećenja automobila ili drugih objekata u blizini.

Ako se odlučite za ugradnju parking senzora, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Što su run flat gume?

Run flat gume su gume na kojima nakon probijanja ili puknuća možete nastaviti voziti kako bi mogli stići do vulkanizera ili pronaći sigurno, ravno mjesto za promjenu gume bez da oštetite felge. Ipak, ne možete voziti na njima beskonačno. Na svakoj gumi postoje specifikacije proizvođača koje opisuju koliko brzo i koliko daleko možete voziti na svojim run flat gumama. Većina run-flat guma omogućit će nastavak vožnje čak i nakon gubitka dijela ili cijelog tlaka zraka do 80 kilometara pri maksimalnoj brzini do 80 km/h. Vrijedi napomenuti da, iako se run-flat gume mogu naknadno ugraditi na automobile, one se ne preporučuju za automobile bez sustava za nadzor tlaka u gumama (TPMS), jer će vaš automobil dati malo ili nimalo naznaka da tlak u gumama opada.

Kako funkcioniraju run flat gume?

Postoje dvije osnovne vrste sustava run flat guma: samonosivi sustav i sustav potpornih prstenova. U većini samonosivih run flat sustava guma, guma ima ojačanu konstrukciju bočne stijenke koja će nastaviti podržavati vozilo u slučaju gubitka zraka. Ova konstrukcija omogućuje nastavak vožnje nakon gubitka tlaka zraka do brzine i udaljenosti koju je odredio proizvođač. S druge strane, sustavi potpornih prstenastih guma koriste prsten od tvrde gume ili neku drugu strukturu koja može izdržati težinu vozila u uvjetima gubitka zraka. Budući da nastavljaju raditi iako su "ispucale", sve run-flat gume, bez obzira na specifičan tip sustava, mogu se koristiti samo na vozilu opremljenom sustavom za nadzor tlaka u gumama (TPMS). TPMS vas upozorava čim jedna od vaših guma izgubi tlak. Bez toga možda ne biste znali da vozite na nedovoljno napuhanoj gumi.

Prednosti i mane run flat guma

Prednosti run flat guma:

1. Ne morate mijenjati gumu u opasnim ili neugodnim uvjetima. To je možda najveća prednost run flat guma i jedan je od razloga zašto su dizajnirane. Kod običnih guma morate na licu mjesta zamijeniti gumu ili odvući automobil na sigurno mjesto.

2. U slučaju probijanja ili puknuća, run flat gume su stabilnije od običnih guma. Budući da su napravljene da podupiru vaše vozilo čak i kada ne sadrže zrak, run flat gume pomoći će vam da održite bolju kontrolu u situaciji potpunog gubitka zraka od normalnih guma.

3. Manja težina vozila - uz eliminaciju rezervnih alata poput pumpe i opreme za popravak guma, težina vozila bi teoretski trebala pasti. Ali ne onoliko koliko očekujete, budući da su run-flat gume teže od običnih guma zbog dodatnog pojačanja bočne stijenke.

Nedostaci run flat guma:

1.Bez rezerve - vozila opremljena run-flat gumama nemaju rezervnu gumu, što znači da nemaju ni dizalicu ni alat. Zapravo, eliminiranje viška i preraspodjela tog prostora u neku drugu svrhu (styling, treći red sjedala, unutarnja soba, itd.) je veliki razlog zašto proizvođači automobila nude run-flat gume.

2. Teža vožnja - krute bočne stijenke rezultiraju težom vožnjom i upravljanjem. Ako je vozilo isporučeno s run-flat gumama iz tvornice, proizvođač automobila obično podešava ovjes kako bi nadoknadio oštriju vožnju.

3. Povećana potrošnja gume - studije su pokazale da su ljudi mijenjali svoje run-flat gume u prosjeku 8.000 kilometara prije nego vlasnici koji koriste obične gume. Profesionalna mišljenja se razlikuju o tome zašto je to tako, ali jedna teorija je da proizvođači guma stavljaju meku smjesu gaznoga sloja na run-flat gumu kako bi se suprotstavili tvrdoj vožnji. Nuspojava mekše smjese može dovesti do toga da se gume brže troše.

4. Ispuhivanje je ipak moguće - ako vozač ne obrati pažnju ili ne primijeti upozorenje i vozi izvan raspona ili iznad ograničenja brzine, guma se može početi raspadati, s istim destabilizirajućim učincima. 

5. Cijena run flat guma - cijena run-flat guma u početku može biti skuplja. Zbog njihove jedinstvene konstrukcije u usporedbi s običnim gumama, identičan model run flat gume općenito će biti 20-30% skuplji.

6. Slaba dostupnost run flat guma -  budući da run flat nije guma koja se masovno prodaje, nekad je mala vjerojatnost da će vaša guma biti na zalihama pa ćete možda trebati naručiti novu gumu, stoga reagirajte brzo kada dođe do bušenja ili puknuća. 

Zaključak

Dakle, da zaključimo, iako nedostaci brojčano zasjenjuju prednosti, aspekt zdravlja i sigurnosti koji se odnosi na prednostima pomaže pokazati zašto se sve više proizvođača odlučuje ponuditi run flat gume.

Ako primjetite simptome puknuća run flat gume, posjetite svog vulkanizera ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove i gume za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Što je zatamnjivanje stakala automobila?

Zatamnjivanje prozora je proces kojim se plastična folija za prozore nanosi na stakla vašeg vozila koja zatamnjuje stakla. To pomaže smanjiti prijenos vidljive svjetlosti odnosno količinu vidljive svjetlosti koja prolazi kroz staklo na vratima automobila. Danas puno automobila ima tvornički zatamnjena barem stražnja stakla, a na nekim modelima to je postao i standard. Važno je provjeriti i zakonske odredbe koje govore o tome koliko jako smijete zatamniti pojedina stakla na automobilu kako ne bi bili u prekršaju.

Kako zatamniti stakla na automobilu?

Priprema za zatamnjivanje

Pronađite čisto i suho mjesto za rad. Prašina, vlaga i drugi zagađivači zraka mogu ući ispod folije i uzrokovati mjehuriće ili ljuštenje na cesti. Uklonite sve naljepnice ili druga ljepila sa stakla. Temeljito očistite prozore pomoću sredstva za čišćenje automobilskih prozora. Raspršite otopinu na prozor i upotrijebite oštricu za brijanje da ostružite sve krhotine s prozora. Obavezno lagano spustite prozor kako biste očistili sve oko rubova. Koristite čisti ručnik za sušenje prozora. Obrišite rubove i brtve prozora kako biste uklonili što više vlage. Ponovno zarolajte prozor i osušite zaostalu vlagu.

Priprema folije

Potrebno je odrediti veličinu folije prije nego što je zalijepite na staklo. Da biste pravilno odmjerili, upotrijebit ćete vanjsku stranu prozora za mjerenje. Folija uglavnom dolazi u rolama. Odredite s koje strane folije je naneseno ljepilo. Vanjsku stranu poprskajte sapunicom. To će vam pomoći da privremeno zalijepite foliju na prozor.

Razvucite foliju preko mokrog prozora. Obavezno ostavite 2-3 cm dodatne folije da visi oko svih rubova. U ovom trenutku nemojte skidati oblogu, za sada samo određujemo veličinu folije.

Vanjsku stranu folije poprskajte vodom tako da bude tanak sloj po cijeloj površini. Nožem zarežite donji i lijevi rub prozora. Pokušajte rezati što je moguće čistije i približiti se što bliže rubu. Povucite foliju prema lijevom rubu koji ste upravo izrezali. Pomicanje folije za centimetar ili više pomoći će osigurati da ima dovoljno folije za pokrivanje svih rubova prozora. Izrežite desnu stranu folije i povucite ju udesno za pola cm. 

Spustite prozor samo malo i odrežite gornji dio folije koristeći prozor kao vodič. Kada to učinite, povucite foliju prema gore prema sredini kako biste dobili dodatni materijal na vrhu i dnu. Odvojite trenutak da očistite sve grube rubove ili neobične oblike koji su se pojavili tijekom ovog postupka.

Pomaknite foliju natrag u središte, kako bi ostavili malo dodatnog materijala oko svih rubova.

Upotrijebite toplinski pištolj ili sušilo za obradu vanjske strane boje. Upotrijebite tvrdu karticu da gurnete mjehuriće na dno. Ponavljajte postupak dok folija ne postane glatka i dok se ne čini da potpuno prianja na staklo.

Prednosti zatamnjivanja auto stakala

Zatamnjivanje prozora vašeg automobila nije samo estetski poduhvat. To također ima mnoge dodatne pogodnosti za vašu udobnost i sigurnost te za produljenje stanja i vijeka vašeg vozila posebno unutrašnjosti.

Evo nekoliko dodatnih prednosti zatamnjivanja auto stakala:

1. Smanjuje blijeđenje boje: zatamnjenje prozora automobila blokira ultraljubičasto svjetlo od sunca koje može uzrokovati da vaše presvlake izblijede s vremenom. To se posebno odnosi na vozila s tamnim presvlakama interijera i akcentima.

2. Štiti vašu kožu: čak i tijekom vožnje, izlaganje suncu može izazvati reakcije na vašoj koži i dovesti do oštećenja u budućnosti. Zatamnjena stakla blokiraju izlaganje UV zračenju, tako da ne morate brinuti o opeklinama od sunca tijekom jutarnjeg putovanja.

3. Smanjuje toplinu: osim što štiti vas i vašu unutrašnjost od oštećenja izloženosti UV zračenju, zatamnjenje prozora također blokira prodiranje topline u vaše vozilo. Ako živite u području s puno izravne sunčeve svjetlosti ili ako imate tamnu unutrašnjost, to može spriječiti da vaše vozilo postane nepodnošljivo vruće tijekom dana.

4. Privatnost: Ovisno o razini zatamnjenosti koju dobijete i zakonima u vašem području, tamno zatamnjena stakla otežavaju ljudima koji prolaze da vide u vaše vozilo i zanimaju što je unutra.

5. Sigurnost: U slučaju nesreće, zatamnjenje stakla može pomoći da staklo vašeg automobila ostane čvrsto i spriječi njegovo razbijanje. To će vam pomoći da izbjegnete ozljede od malih krhotina stakla.

6. Bolji izgled: Profesionalna, dobro odrađena folija na vašem automobilu može dati elegantan, aerodinamičan izgled, kao i tajanstvenost u vašim svakodnevnim vožnjama.

Koliko košta zatamnjivanje stakala na automobilu?

Proces zatamnjivanja prozora može potrajati od jednog do četiri sata, ponekad i više, a može biti skup. Osnovno zatamnjivanje auto stakala može se obaviti za 500 do 1000 kuna, dok se visokokvalitetni posao može kretati do par tisuća kuna. Moguće je da ovaj proces napravite sami kako biste uštedjeli na trošku rada, ali postoje neka pitanja koja treba razmotriti prije nego što odlučite sami nanijeti zatamnjivanje stakla na automobilu, umjesto da dopustite profesionalcu da se time bavi. Ako ste pri ruci, strpljivi i imate čist prostor u kojem možete raditi (kao što je garaža s malo ili bez prašine), zatamnjivanje prozora nije posebno teško. S druge strane, iskusni stručnjak općenito može obaviti bolji posao uz uštedu vašeg vremena. Rad često dolazi s jamstvom što je velika prednost.

Ako se odlučite na zatamnjivanje auto stakala, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Na našem području još uvijek ima više automobila s ručnim mjenjačem nego s automatskim. Ipak, u novije vrijeme sve je više automobila s automatskim mjenjačem, a neki proizvođači polako ukidaju ručne mjenjače. Osnovna razlika za vozače je ta što automobili s ručnim mjenjačem imaju tri papučice. Ta treća papučica koja je postavljena skoz lijevo zovemo kvačilo ili spojka i nju moramo pritisnuti kako bi promjenili brzinu. No što je zapravo kvačilo, kako funkcionira, koji su simptomi kvara i kako ga zamjeniti, saznajte u nastavku teksta.

Što je kvačilo?

Kvačilo je dio automobila koji povezuje dvije ili više rotirajućih osovina. U automobilu s ručnim mjenjačem, kvačilo kontrolira vezu između osovine koja dolazi iz motora i osovina koje okreću kotače. To je vitalni dio automobila jer motor cijelo vrijeme stvara snagu i ima dijelove koji se stalno okreću, ali se kotači ne vrte stalno. Kako bi automobil mogao promijeniti brzinu i potpuno se zaustaviti bez gašenja motora, potrebno je privremeno prekinuti vezu između kotača i motora. Postoje razni dijelovi kvačila i to zovemo set kvačila. To su ploča kvačila, lamela, potisni ležaj. Dakle, kvačilo se koristi za uključivanje i isključivanje motora iz sustava prijenosa. Ono omogućuje postupno preuzimanje tereta kada se pravilno s njim upravlja, čime se sprječava trzajno kretanje vozila, a time se izbjegava pretjerano opterećenje pojedinih dijelova vozila, kao i putnika.

Kako funkcionira kvačilo?

Kvačilo se koristi za spajanje ili odvajanje motora od ostalih elemenata prijenosa. Nalazi se između motora i mjenjača. Tijekom normalnog rada i stacionarnog položaja, uvijek je spojeno. Isključuje se kada vozač pritisne papučicu kvačila. Kvačilo se isključuje za pokretanje, promjenu stupnjeva prijenosa, zaustavljanje i rad u praznom hodu. Kada se kvačilo uključi, motor će se spojiti na mjenjač, a snaga teče od motora do kotača kroz sustav mjenjača. Zamašnjak povezuje motor s osovinom koja prenosi gibanje na kotače i čini da se oba okreću u isto vrijeme. Kada pritisnete papučicu kvačila, pritisnete vilicu za otpuštanje, koja kroz niz opruga i klinova povlači potisnu ploču od ploče kvačila. To prekida vezu između rotirajućeg motora i kotača, što znači da se kotači nastavljaju vrtjeti, ali pod vlastitim zamahom, a ne zahvaljujući snazi ​​motora. To omogućuje da odvojite kotače od motora kako biste promijenili brzinu.

Simptomi kvara kvačila

1. Proklizivanje kvačila

Prvi simptom koji možete primijetiti kada je kvačilo u kvar je da će proklizati kada ubrzavate. Oštećeno kvačilo ima tendenciju proklizavanja, osobito pri vožnji uzbrdo ili pri prijevozu teških tereta. Primijetit ćete da se broj okretaja motora povećava, ali automobil ne ide brže ili da broj okretaja motora ne odgovara povećanju brzine. Takvo kvačilo pregrijava ostale komponente i povećava intenzitet oštećenja. Može se dogoditi da je kvačilo potpuno u kvaru i da se automobil uopće neće pomaknuti, ni unaprijed ni unatrag.

2. Kvačilo na papučici je previsoko

Kada se kvačilo počne trošiti, papučica kvačila će se početi pomicati sve više i više prema gore. Na starijim automobilima je postojao način prilagodbe koju ste mogli napravili kako biste spriječili da se to dogodi nakon što se spojka istroši, ali to nije bilo dugoročno rješenje. Noviji automobili koriste hidraulički sustav kvačila koji će sam izvršiti ovu prilagodbu, te stoga podešavanja nisu potrebna.

3. Mekano kvačilo

Sklop kvačila je često prilično težak i obično je potrebna određena sila za pritiskanje papučice, osobito na starijim modelima automobila ili automobilima s većim performansama. Ako je vaša papučica mekša nego inače, to može značiti da postoji problem s tlačnom pločom kvačila.

4. Problemi pri mijenjanju brzina

Ako su kvačilo i mjenjač u savršenom stanju, primijetit ćete da se brzine mijenjaju glatko i nesmetano. Svrha kvačila je oslobađanje sile između motora i mjenjača kako biste mogli lako prebaciti u sljedeći stupanj prijenosa. Ako spojka ne uspije osloboditi vezu između motora i mjenjača, bit će vam iznimno teško mijenjati brzine. Kada je spojka loša, to se često događa na svim stupnjevima prijenosa, pa ako ste primijetili da vam je u posljednje vrijeme otežano mijenjanje brzina, svakako je vrijeme da provjerite kvačilo.

5. Čudan zvuk pri pritiskanju spojke

Ako čujete određeni šum iz motornog prostora prilikom pritiskanja spojke, to može značiti da je potisna ploča spojke ili ispusni ležaj oštećen ili neispravan. Izlazni ležaj je ležaj koji pritišće potisnu ploču kvačila kako bi otpustio kvačilo, a taj se ležaj uvijek zamjenjuje zajedno sa kvačilom. Buka također može doći iz labavog dijela unutar ploče kvačila ili diska spojke. Ako čujete zvuk koji dolazi negdje u blizini spojke, svakako je vrijeme da to provjerite.

Zamjena seta kvačila

Kvačilo nema određeni vijek trajanja nego se mijenja kada nastupe simptomi koji ukazuju na kvar. Vijek trajanja puno ovisi o načinu vožnje. Prilikom naglog otpuštanja kvačila, ono se više troši nego obično. Zamjena se u pravilu vrši u kompletu, što nazivamo zamjenom seta kvačila.

Ako primjetite simptome kvara kvačila, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Stabilizatori su važan element podvozja svakog automobila. Njihova zadaća je da spriječavaju da se karoserija automobila “kotrlja” u zavojima i tako utječu na stabilnost automobila na cesti. Kada vozite, znate da se vaše tijelo vuče prema vanjskom dijelu zavoja. Ista stvar se događa sa svim dijelovima automobila. Dakle, dio automobila s vanjske strane zavoja se gura prema dolje, a dio automobila s unutarnje strane zavoja se diže prema gore. Zato je važno znati što je to stabilizator, kako radi, koji su simptomi kvara stabilizatora i kako ih zamjeniti.

Što je stabilizator?

Stabilizator je dio ovjesa automobila, a ovjes uključuje kotače, opruge, amortizere, sustav upravljanja, mostove, čahure i zglobove. Stabilizatori pomažu pri okretanju kotača za vožnju i sprječavaju naginjanje automobila. Stabilizator je zapravo samo torzijska opruga - komad metala koji reagira na uvijanje. Kada se vaše vozilo okrene, stabilizator radi sve kako bi izravnao automobil i bori se protiv osjećaja naginjanja koji ste možda iskusili kada ste prebrzo skretali u zavoj. Broj i raznolikost stabilizatora ovisi o vozilu, a stabilizator se pričvršćuje preko karoserije vozila s jednog kotača na drugi.

Kako radi stabilizator?

Glavni posao stabilizatora je spriječiti naginjanje vozila, obično uzrokovano skretanjem. Kada automobil skrene, sila se raspoređuje prema van (ako biste skrenuli udesno, sila i težina bi se prirodno pomaknuli ulijevo.) To obično uzrokuje podizanje vanjske gume. No, uz pomoć stabilizatora, gume se vraćaju na istu razinu, čime se cijelo vozilo izravnava. Kao torzijska opruga, stabilizator reagira na pokret uvijanja (najčešće u zavojima) i izravnava kotače vašeg vozila. Stabilizator kontrolira ovjes svakog kotača kako bi ujednačio ljuljanje karoserije vašeg vozila i održavao vaše vozilo u ravnini i pod kontrolom. Stabilizator gura gume s unutarnje strane skretanja i stišće ovjes unutarnjeg kotača, tako da ostane u kontaktu s cestom kako bi kontrolirao stabilnost automobila. Stabilizator će rasporediti težinu automobila na sve četiri gume kako bi automobil bio što ravniji tijekom skretanja. Dakle, najvažniji zadatak stabilizatora je osigurati da se vaše vozilo ne kotrlja previše pri ulasku u zavoje. Osim sigurnosti, stabilizatori pomažu u sprječavanju prevrtanja kotača i rade na održavanju opće boljeg prianjanja na cesti.

Utjecaj stablizatora na sigurnost

Grip ili prijanjanje automobila na cesti je jedan od najvažnijih parametara za sigurnost u prometu, stoga je prvenstveno važno imati dobre gume. Stabilizator također osigurava da prianjanje na sva četiri kotača bude raspoređeno ravnomjerno i u najvećoj mogućoj mjeri. Povećava opterećenje na pojedinim kotačima u zavoju, čime se prianjanje prenosi na sve kotače. U automobilu s oštećenim stabilizatorom tijekom vožnje u zavojima može doći do gubitka stabilnosti, a vozilo se može ponašati nepredvidivo.

Simptomi kvara stabilizatora

1. Čudni zvukovi pri skretanju

Jedan od glavnih uzroka kvara stabilizatora je propadanje čahure. Kada se ovo dogodi, čuje se zveckanje. Ovaj zvuk se najviše osjeti kada prelazite preko neravnine. Međutim, postoje i drugi zvukovi koje možete čuti kada čahure propadnu. Pažljivo poslušajte škripu kada prelazite preko neravnina. Ako se ti zvukovi pojačavaju to je klasičan simptom kvara stabilizatora, pogotovo ako se čuju i na ravnim dijelovima ceste.

2. Problemi pri skretanju

Kada stabilizatori olabave, gume više ne mogu čvrsto prianjati na cesti. Ovaj kvar otežava normalno skretanje. Ovaj simptom najviše se osjeti na volanu kada okrećete vozilo. Također, ako osjetite da automobil slabije prijanja na cesti, vjerojatno su stabilizatori u kvaru.

3. Vidljiv kvar na stabilizatoru

Velika prednost stabilizatora je što se može lako pregledati i utvrditi ispravnost stabilizatora. Jedan od najjednostavnijih načina da se utvrdi kvar je vizualni pregled. Stabilizatori mogu izgledati potpuno istrošeno što upućuje da ih je potrebno zamjeniti. Također možete primijetiti da gumene čahure smještene na oba kraja stabilizatora gube okrugli oblik i postaju tvrde i poderane. Također, ako stabilizatori olabave i ako ih možete pomicati rukom, to znači da su istrošeni i da ih treba zamjeniti. Svi ovi simptomi upućuju na ozbiljan kvar i nikada nemojte voziti kada su stabilizatori ovako pokvareni ili jer će to utjecati na vašu sigurnost na cesti.

Zamjena stabilizatora

Popravak ovog kvara obično nije ni skup ni kompliciran. Važno je voditi brigu o brzoj zamjeni ovog elementa, jer oštećeni stabilizator u automobilu može negativno utjecati na vašu sigurnost. Ako primjetite simptome kvara stabilizatora ili želite preventivno pregledati podvozje, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Glava motora zvuči kao jedna vrlo bitna komponenta svakog automobila, no ona to i jest. Kvar glave motora može uzrokovati mnoge probleme, a popravak često nije jeftin. Zato je važno znati što je to glava motora, koja je njezina funkcija, koji su simptomi kvara i kako ju zamjeniti. Sve to saznajte u nastavku teksta.

Što je glava motora?

Glava motora ili glava cilindra nalazi se na vrhu bloka motora. Služi kao kućište za komponente kao što su usisni i ispušni ventili, opruge i podizači te komora za izgaranje. Prolazi u glavi motora omogućuju protok zraka i goriva unutar cilindra, dok ispušni plinovi izlaze iz njega. Glava motora također kanalizira rashladnu tekućinu u blok motora, čime se hlade komponente motora. Glava motora koristi brtvu koja pomaže u sprječavanju curenja vode ili ulja u komore za izgaranje. Većina OEM (proizvođača originalne opreme) glava motora izrađena je od lijevanog željeza. Takva glava od lijevanog željeza je izdržljivija i jeftinija. Međutim, lijevano željezo je teško i pruža manju učinkovitost u odvođenju topline. Iz tog razloga neki proizvođači preferiraju korištenje aluminijskih glava motora. Ove glave su mnogo lakše nego ove od lijevanog željeza. Jači automobili, pogotovo trkaći, obično imaju aluminijske glave motora. Automobili s linijskim motorima imaju jednu glavu motora, a automobili s V motorima imaju dvije glave glava, po jednu za svaki niz cilindara. 

Koja je funkcija glave motora?

Glava motra ima važnu ulogu u općem radu motornog vozila. To je složena struktura koja se sastoji od mnogih prolaza. Svaki od ovih priključaka ima svoju svrhu, a njihove zajedničke uloge definiraju važnost ovog dijela motora. Među glavnim funkcijama glave cilindra u motoru su: osiguranje potrebne strukture za različite komponente kao što su ulazni i izlazni ispušni ventili i kanali, svjećice, injektori i (u nekim izvedbama glave) bregasta osovina. Glava motora sadrži prolaze za rashladnu tekućinu, ulje i plinove izgaranja te odvodi toplinu koju proizvodi motor i stoga proizvodi hlađenje cjelokupnog motora.

Također, ona djeluje kao brtva komore za izgaranje i mehanička upravljačka jedinica motora. Jedna od najvažnijih funkcija glave motora je hlađenje. Ona to postiže koristeći dvije glavne metode hlađenja,a to su voda ili zrak. Vodeno hlađene glave motra je najpopularnije, a mnogi moderni motori su ovog tipa. Kod ovog tipa motora voda se miješa s antifrizom kako bi se spriječilo stvaranje leda. Uvodi se i sredstvo protiv korozije kako bi se spriječilo korozivno djelovanje vode. Vodom hlađene glave cilindra su učinkovitije i daju izvrsne rezultate. Glave motra hlađene zrakom koriste velika rebra koja ventiliraju zrak kako bi došle do hlađenja. Nemaju inženjerske složenosti, što ih čini jeftinim za izradu. Budući da se hlađenje zrakom može dogoditi na ekstremno niskim temperaturama bez opasnosti od smrzavanja, zračno hlađene glave su pouzdanije.

Simptomi kvara glave motora

1. Pregrijavanje motora

Jedan od najčešćih simptoma problema s glavom motora je pregrijavanje. Budući da je cilindar pod pritiskom topline, to uzrokuje pregrijavanje komponenti unutar motora s unutarnjim izgaranjem, jer ne mogu proći kroz rashladnu tekućinu i zbog toga izobličuju oblik. Kako biste izbjegli oštećenje glave motora, važno je provjeriti da li je hladnjak pun i u dobrom stanju kako ne bi došlo do pregrijavanja.

2. Loše performanse motora

Vrlo jasan pokazatelj problema s glavom motora je loš rad cjelokupnog motora. Ovaj problem može biti posljedica lomljenja ili pucanja glave motora, što može dovesti do toga da motor ne može učinkovito sagorijevati gorivo. Ovaj simptom bit će lako uočljiv jer motor neće raditi pravilno.

3. Curenje ulja

Ako otkrijete da ulje curi iz motora, to može biti posljedica napuknute glave motora. Čak i ako sami ne vidite curenje, a lampica ulja se pojavi na nadzornoj ploči, provjerite motor da vidite ima li tragova ulja oko glave motora. Budući da glava motora sadrži ulje, ako je napuknuta, može doći do istjecanja ulja.

4. Pad razine rashladne tekućine

Pad razine rashladne tekućine motora može uzrokovati curenje, koje se lako može prepoznati i vidjeti na glavi motora. Do curenja može doći zbog pukotine u glavi motora, a to bi moglo uzrokovati dugotrajnije probleme jer se motor počinje zagrijavati zbog nedostatka rashladne tekućine.

5. Dim

Dim koji dolazi iz ispuha najjasniji je pokazatelj da biste mogli imati napuknutu glavu motora. Pukotina i oštećenja najvjerojatnije će u ovom slučaju biti mnogo ozbiljniji. 

Zamjena glave motora i cijena

Kada primjetite simptome kvara glave motora, važno je pronaći pravi uzrok problema. Ponekad to može biti samo brtva glave motora koja se lako mijenja. U slučaju puknuća glave motora, morati ćete zamjeniti staru glavu s novom.

Ako primjetite simptome kvara glave motora, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Tipični automatski mjenjači nemaju papučicu spojke kao automobil s ručnim mjenjačem. Umjesto toga, oni koriste uređaj koji se zove pretvarač okretnog momenta. Jedan od najpopularnijih automatskih mjenjača je DSG mjenjač koji koristi uglavnom VW grupacija. U nastavku ćemo objasniti što je DSG, kako radi, koje su prednosti i mane, koji su simptomi kvara i koliko košta popravak u slučaju kvara.

Što je DSG i kako funkcionira?

DSG (Direct-shift gearbox) ili mjenjač s dvostrukom spojkom je mjenjač s dva paketa spojke za kontrolu parnih i neparnih stupnjeva prijenosa odnosno brzina. Promjena stupnjeva prijenosa temelji se na brzini motora, broju okretaja kotača, primjeni kočnice, položaju gasa i hidrauličkim aktuatorima kojima će, ovisno o informacijama prikupljenim putem raznih senzora, biti naređeno da odaberu viši ili niži stupanj prijenosa. Ako rastavite mjenjač s dvostrukom spojkom, vidjet ćete da su 'pogonske' osovine postavljene tako da osovina koja drži jedan set zupčanika (neparan ili paran) sjedi unutar druge, i zapravo zajedno izgledaju kao jedna pogonska osovina. Slično, jedna od spojki sjedi unutar druge, unutarnja spojka aktivira vanjsku pogonsku osovinu, a vanjska spojka aktivira unutarnju pogonsku osovinu. Baš kao ručni ili obični automatski mjenjač, ​​DSG ima različite veličine stupnjeva prijenosa, pri čemu najveći stupanj prijenosa omogućuje prelazak u najniži stupanj. U DSG-u postoje dva birača koji se nalaze u nizu stupnjeva prijenosa i jedan će upravljati brzinama koji idu prema gore, a drugi kontroliraju brzine prema dolje. Ovi mjenjači imaju magnetske senzore položaja koji govore koji je stupanj prijenosa odabran, s klipovima koji kontroliraju kretanje mjenjača. DSG mjenjač nudi gotovo besprijekornu promjenu brzine i praktički nikakvo trzanje u vožnji dok prelazi iz jednog stupnja prijenosa u drugi. To je zato što kada prijeđete iz, recimo, drugog u treći stupanj prijenosa, postoji trenutno preklapanje što znači da kada se treći stupanj prijenosa uključi, drugi stupanj i dalje pruža djelić vožnje dok se treći stupanj prijenosa potpuno ne uključi. DSG mjenjač odlučuje kada će prebaciti brzinu tako da utvrdi razne varijable, ali najvažniji su pritisak papučice gasa i rastu li brojevi okretaja. U slučaju da jako pritisnete gas, DSG će prebaciti u niži stupanj kako bi vam dao maksimalno ubrzanje, a prilikom normalne vožnje prebaciti će u veći stupanj kada to bude potrebno za optimalnu snagu i rad motora. Slično tome, ako utvrdi da broj okretaja pada i da automobil usporava, DSG će odabrati niži stupanj prijenosa.

Prednosti i mane DSG mjenjača:

Prednosti DSG mjenjača

• vrijeme mijenjanja brzina je puno brže od običnih automatika što je rezultat prethodnog odabira stupnjeva prijenosa

• automobili s DSG-om često imaju nižu potrošnju goriva općenito u usporedbi s običnim automatik mjenjačima

• uz jedinstvenu postavu DSG mjenjača, iskusiti ćete sigurniju vožnju sa snagom koja će vas izvući iz škakljivih situacija

Nedostaci DSG mjenjača

• složena priroda DSG mjenjača znači da su najčešće skupi za popravak ako dođe do kvara

• predodabir stupnjeva prijenosa može poboljšati promjenu stupnjeva prijenosa, no DSG mjenjač ne može sa sigurnošću znati koji ćete stupanj prijenosa koristiti sljedeći - to može dovesti do oklijevanja u nepredvidivim situacijama vožnje

• automobili koji se nude s izborom ručnog mjenjača ili DSG mjenjača – DSG je uvijek skuplja opcija u startu

Simptomi kvara DSG mjenjača

1. Drhtanje pri pokretanju motora

Ljudi često pretpostavljaju da je to jedan od simptoma kvara DSG mjenjača. Ako automobil drhti prilikom mirnog rada odnosno rada u leru, to može značiti da je kvar u sustavu prijenosa, ali najčešći razlog može biti dvomasni zamašnjak. Zamašnjak se nalazi između mjenjača i motora u kojem dvije ploče rade zajedno kako bi osigurale amortizaciju. Kada je zamašnjak istrošen, amortizacija postaje ograničena ili uopće ne postoji, što uzrokuje drhtanje. Stoga, prije nego što pristupite mjenjaču, provjerite zamašnjak.
 

2. Mehatronički kvar

Stanje u kojem mijenjanje brzina postaje ograničeno poznato je kao mehatronički kvar. U većini slučajeva automobil ostane u jednoj brzini i ne želi prebaciti brzine. Jedini način da provjerite u čemu je problem je – dijagnostika. Kod greške će otkriti u čemu je kvar. Najčešći kod se odnositi na problem sa spojkom. Drugi kod može biti 'problem prilagodbe' koji označava da trebate resetirati prilagodbu. Ako kodovi pokazuju bilo kakve probleme sa senzorom ili mjenjačem, to znači da trebate popravak elektro-hidrauličke upravljačke jedinice koja upravlja mjenjačem. Ako je to slučaj, to može biti skup posao, a za popravak je potreban specijaliziran mehaničar. Ako imate problema s rikvercom djelomično ili u potpunosti, onda je to očiti pokazatelj da je mehatronika u kvaru i da je potrebna zamjena.

3. Bučni ležajevi na mjenjaču

Ponekad se dogodi da se pokvare mehaničke komponente DSG mjenjača, a najčešće se radi o habanju ležaja. U tom slučaju možete primijetiti neugodan zvuk tijekom vožnje. Ako primjetite ovakve simptome, preporučamo da što prije posjetite mehaničara i zamjenite ležajeve kako ne bi došlo do većeg kvara na DSG mjenjaču.

4. Problem s paljenjem automobila

Jedan od problema koji se javlja kod vozila s DSG-om je gubitak mogućnosti pokretanja vozila, popraćen kodom pogreške o prekidaču za parkiranje/neutralni položaj. Problem je u ovom slučaju što mehatronički sustav prima pogrešnu informaciju o položaju mjenjača i ne dopušta da upalite automobil jer nije siguran je li u položaju za parkiranje ili u neutralnom položaju. Komponenta koja je u kvaru u ovom slučaju je sam mjenjač.

Popravak DSG mjenjača

Bez obzira na problem s DSG mjenjačem, savjetujemo vam da redovito servisirate mjenjač kako ne bi došlo do kvara. Ako ipak dođe do kvara, što prije riješite problem jer bi vas svako kašnjenje moglo skupo koštati. Nije tajna da je popravak u većini slučajeva vrlo skup i da zahtjeva puno rada kod vrlo specijaliziranih mehaničara koji popravljaju automatske mjenjače.

Ako primjetite simptome kvara DSG mjenjača, posjetite specijaliziranog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Ne postoji ništa gore od otkrivanja nove ogrebotine na vašem automobilu... Ako se radi o laganoj ogrebotini, ona se lako može riješiti bez potrebe za skupim popravcima u autolimarskoj radionici. Najčešće se ogrebotine nalaze na prednjim i zadnjim branicima, vratima i blatobranima. U nastavku saznajte što su proizvodi za uklanjanje ogrebotina i proizvodi za poliranje, koja je razlika između proizvoda za uklanjanje ogrebotina i proizvoda za poliranje te pogledajte koji su to jednostavni načini za uklanjanje malih ogrebotina s vašeg automobila.

Proizvodi za uklanjanje ogrebotina

Proizvodi za uklanjanje ogrebotina obično se sastoje od formulacija koje sadrže blaga ili specijalna sredstva za poliranje dizajnirana da uklone lagane površinske nesavršenosti i mogu sadržavati vosak ili prozirne polimere za popunjavanje dubljih ogrebotina. Ovi proizvodi su obično formule za jednokratnu primjenu, koje omogućuju brzo i jednostavno poboljšanje završne obrade laka. Ovi se proizvodi mogu koristiti za lokalizirani popravak jedne ogrebotine ili se mogu nanositi kao konvencionalni vosak za cjelokupnu restauraciju završne obrade automobila. Važno je imati na umu da je učinak proizvoda ograničen zbog blagih svojstava čišćenja i poliranja ovih formulacija, što znači da ove formulacije za uklanjanje ogrebotina možda neće moći ukloniti jaču oksidaciju, u kojem slučaju treba koristiti smjesu za poliranje ili trljanje.

Proizvodi za poliranje

Proizvodi za poliranje su uglavnom su skuplji od proizvoda za uklanjanje ogrebotina. Oni se uglavnom koriste za završnu obradu na laku automobila. Također, s tim proizvodima možete vrlo uspješno ukloniti ogrebotine na laku automobila koje su nastale npr. na parkingu. Najčešće takvi proizvodi dolaze sa specifikacijama koje su napravljene za određene boje automobila. To znači da ako imate automobil crne boje, trebate izabrati proizvod za poliranje koji je dizajniran za poliranje crne boje laka. U slučaju da je ogrebotina veća i da ručnim poliranjem ne možete postići željenje rezultate, uvijek možete odvesti automobil kod stručnih ljudi koje se bave poliranjem jer oni koriste razne specijalizirane alate za poliranje.

Razlika između proizvoda za uklanjanje ogrebotina i proizvoda za poliranje

Razlike su u formulaciji proizvoda. Proizvodi za uklanjanje ogrebotina općenito imaju slične karakteristike kao i smjese za trljanje i poliranje. No, sredstva za uklanjanje ogrebotina su tako formulirana da su prilagođene za popravak lakih nedostataka. Odlučite koji je proizvod za popravak je najbolji za vaš automobil. Ako je fokus na oksidaciji i završnom rezultatu, onda je najbolje koristiti smjese za trljanje i poliranje. Ako je fokus popravak ogrebotina ili uklanjanje završnih mrlja, onda izaberite proizvod za popravak ogrebotina.

Kako popraviti male ogrebotine na autu?

Za uklanjanje lakih ogrebotina ili površinskih mrlja, obično uočljivih na površinskoj boji, potrebno je koristiti sredstva za uklanjanje ogrebotina. To na primjer mogu biti tragovi od noktiju oko kvaka na vratima, lagana ogrebotina ili kada završni sloj izgubi svoj sjaj. Ovi proizvodi su sigurna sredstva za uklanjanje opće nečištoće ili vrtložnih tragova iz automatskih autopraonica.

Uklanjanje površinskih mrlja

Korak 1. - započnite pranjem i sušenjem automobila

Korak 2. - nanesite proizvod za popravak i obnavljanje ogrebotina na mekani ručnik od pamuka/mikrovlakana. Kada to napravite, nanesite proizvod na određenu površinu automobila

Korak 3. - trljajte čvrstim pritiskom ruke, koristeći pokrete naprijed-natrag te kružne pokrete, oko 60 sekundi

Korak 4. - ostavite da se osuši do lagane izmaglice i uklonite višak mekanim pamučnim ili mikrofibernim ručnikom

Korak 5. - nastavite polirati jedan po jedan dio, koristeći čisti pamučni/mikrofiberni ručnik

Lagane pojedinačne ogrebotine mogu se polirati na isti način. Nikad nemojte polirati ili uklanjati ogrebotine i mrlje na izravnoj sunčevoj svjetlosti ili na vrećem laku automobila. Kada se radi završna obrada, lim i boja automobila mora biti hladna na dodir. 

Uklanjanje laganih ogrebotina

Korak 1. - započnite pranjem i sušenjem automobila

Korak 2. - ako je moguće, označite ogrebotinu ljepljivom trakom stavljajući ljepljivu traku iznad i ispod ogrebotine kako biste olakšali proces nanošenja

Korak 3. - nanesite proizvod na krpu od mikrovlakana, nakon toga čvrstim pritiskom koristite pokrete naprijed-natrag 30 sekundi

Korak 4. - osušite ogrebotinu čistim ručnikom od mikrovlakana i pregledajte područje radi uklanjanja nedostataka. Pregledajte rezultate početne ručne primjene i procijenite jesu li potrebni daljnji koraci

Korak 5. - ponovno nanesite proizvod za obnavljanje ogrebotina dok se ne postignu željeni rezultati ili dok ogrebotina postane nevidljiva

Korak 6. - ponovite postupak do 5 puta

Korak 7. - završite nanošenjem smjese na veću okolnu površinu ogrebotine kako bi se sve uklopilo na pravilan način

Ako je ogrebotina nešto dublja ili imate veliku površinu automobila zahvaćenu nesavršenostima, preporučujemo korištenje stručnog alata umjesto ručnog nanošenja jer to primjenjuje veći pritisak i jamči profesionalnije rezultate. Nakon što izvršite sve korake, ako ogrebotina nije uklonjena, nastavite s korištenjem jačeg proizvoda koji ima agresivnije smjese.

Što je bobina?

Bobina (ignition coil) je ključna komponenta među dijelovima za paljenja vozila. Bobina je elektronički uređaj koji pretvara napon akumulatora u iskre pomoću indukcije i elektromagnetizma. Svi sustavi paljenja za moderne benzinske motore koriste bobinu za istu osnovnu funkciju: stvaranje visokog napona potrebnog za stvaranje iskre na svjećici. Generirajući tisuće volti, bobina šalje energiju u obliku električne iskre svjećicama. Ta iskra je ono što se koristi za paljenje mješavine zraka i goriva i pokretanje motora te njegovo održavanje. U starijim tipovima automobila, jedan svitak paljenja korišten je za stvaranje iskre za sve svjećice motora dok moderni automobilski motori koriste odvojenu bobimu na sustavu svitaka za paljenje svjećice. To znači da svaka svjećica u motoru ima vlastitu bobinu montiranu na poklopcu ventila koji napaja samo jednu svjećicu.

Kako radi bobina?

Većina automobila ima jednu bobinu po svjećici ( primjer: automobil s četiri cilindra ima četiri bobine). Svaki put kad se vaš motor pokrene, bobina šalje elektronički impuls svakoj svjećici. Bobine su obično montirane na vrhu motora pored svjećica. Njihova je zadaća  paljenje mješavine goriva i zraka vašeg vozila kako bi motor mogao nastaviti raditi. Kada sve električne komponente rade ispravno, svjećice pale gorivo u komori za izgaranje, koje šalju snagu klipovima motora. Ova radnja se zatim ponavlja svaki put kada se motor okrene.

Tipična bobina sastoji se od primarnog i sekundarnog namota unutar metalnog kućišta. Primarni namot prima niski napon iz električnog sustava vozila i djeluje kao električni transformator. Kada se primarni namot bobine napaja, on inducira izmjeničnu struju u sekundarnom namotu bobine. To uzrokuje stvaranje vrlo visokog napona na sekundarnom namotu. Nagomilavanje energije je toliko veliko da metalno kućište bobine mora biti uzemljeno kako ne bi došlo do kratkog spoja i preskakanja iskre sa sekundarnog namota na masu, što bi moglo oštetiti bobinu i druge komponente vozila.

Kada postoji potreba za oslobađanjem električne energije, napon u sekundarnom namotu skače preko zračnog raspora svjećice. Elektricitet ionizira zrak oko sebe tako što smanjuje njegov otpor, pa se između vrha svjećice i elektrode stvara luk. To stvara iskru koja pali gorivo u komori za izgaranje, što šalje snagu klipovima motora.

Vrste bobina

1. Bobina na svjećici - Coil-On-Plug (COP)

Bobina na svjećici (COP) je sustav u kojem je pojedinačni svitak paljenja postavljen na svjećicu, koja se nalazi na glavi cilindra i odvaja zavojnice od topline ispušnih plinova.

2. Bobina kod utikača - Coil-Near-Plug (CNP)

Coil-Near-Plug koristi se na mnogim modernim motorima. OEM proizvođači to čine kako bi  eliminirali buku paljenja iz modernih automobila s velikim brojem računala.

3. Bobina po cilindru - Coil-Per-Cylinder (CPC)

Coil-Per-Cylinder (CPC) je novi sustav koji se koristi u mnogim modernim automobilima. Broj bobina ovisi o broju cilindara, što znači da svaki cilindar ima svoju posebnu bobinu.

Simptomi kvara bobine

1. Poteškoće s pokretanjem motora

Poteškoće s pokretanjem motora vašeg automobila mogu ukazivati ​​na problem kvara bobine. Kao što je gore objašnjeno, većina modernih motora ima više bobina. Ako su neke od njih neispravne, često dolazi do neispravnog paljenja motora i poteškoća pri pokretanju motora. Naravno, postoji niz različitih problema koji mogu otežati pokretanje motora, tako da samo poteškoće s pokretanjem motora nisu dovoljne da bi se potvrdio problem s bobinom no kvar bobine je čest slučaj.

2. Prekid paljenja ili zaustavljanje motora

Ako vaš motor ne pali ili se ugasi tokom vožnje, postoji mogućnost da je bobina u kvaru. Prekid paljenja koji može zvučati kao zvuk kašljanja ili prskanja s popratnim trzajima i vibracijama - znači da jedan od cilindara motora ne radi ispravno. Veća je vjerojatnost da će do zatajenja paljenja doći kada je motor pod opterećenjem. Tada motor stvara povećane emisije i miris plina koji dolazi iz ispušnih plinova. Upravo je i to jedan od simptoma neispravne bobine.  Neispravana bobina također može uzrokovati prestanak rada motora automobila zbog nepravilnog iskrenja koje šalje svjećica zbog neispravne bobine.

3. Smanjena snaga motora

Automobili s neispravnom bobinom često rade grubo. To je najlakše primjetiti kada motor radi u mjestu jer tada možete primijetiti grubi zvuk. U slučaju kvara bobine automobil često gubi snagu. To se njaviše osjeti prilikom ubrzavanja automobila.

4. Povećana potrošnja goriva

Ako primijetite da vaš automobil s punim spremnikom prelazi manje kilometara nego inače, to može značiti da je vaša bobina u kvaru. To se događa jer svjećice ne dobivaju dovoljno snage (zbog neispravne bobine) pa sustav to pokušava kompenzirati ubrizgavanjem veće količine goriva. Povećana potrošnja goriva također može biti uzrokovana neispravnim MAF senzorom tako da se i ti potencijalni problemi moraju isključiti.

5. Lampica motora („check engine light“)

Kontrolna lampica motora dizajnirana je da kaže da nešto nije u redu s motorom. Ako je bobina neispravna, lampica kontrolnog motora će to prepoznati. Nikada ne biste trebali zanemariti check engine lampicu, ali kao i kod drugih simptoma o kojima smo govorili, ta lampica može biti uzrokovana nizom različitih problema s motorom. Najlakši način za otkrivanje uzroka upaljenje lampica motora je spajanje automobila na dijagnostiku kod mehaničara.

Zamjena bobine

Zamjena bobine je jednostavan i brz posao za mehaničara. Mehaničar putem dijagnostike vrlo lako može uočiti kvar bobine i brzo ju zamjeniti. Nakon zamjene, potrebno je da mehaničar putem dijagnostike izbriše greške u sustavu koje su nastale nepravilnim radom bobine. Ako primjetite simptome kvara bobine ili želite preventivno ispitati stanje, posjetite svog mehaničara ili Auto Stanić servis u Varaždinu. 

Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.

Što je MAF senzor?

Mjerači protoka zraka (MAF - mass air flow) su važna komponenta elektroničkog sustava ubrizgavanja goriva u automobilu. Nalazi se između filtera zraka i usisne grane motora. MAF senzor je odgovoran za mjerenje količine zraka koji ulazi u motor. Upravljačka jedinica motora (ECU) zatim koristi te podatke za izračunavanje točne količine goriva potrebne za optimalan omjer zraka i goriva. Bez ovih informacija ECU neće moći točno kontrolirati ubrizgavanje goriva, što će rezultirati nepravilnim radom motora ili u gorem slučaju, motor uopće neće raditi. U nekim modelima automobila senzor temperature usisnog zraka (IAT) ugrađen je u senzor protoka zraka. Postoje različite vrste senzora protoka zraka i svi zahtijevaju različito održavanje. Digitalni senzori šalju frekvencijski izlaz, dok analogni senzori protoka zraka proizvode varijabilni izlazni napon. Oba se izlaza šalju u upravljački modul motora kako bi pomogli regulirati smjesu zraka i goriva. Najčešći pokazatelj kvara MAF senzora je upaljena lampica kvara motora (check engine light).

Vrste MAF senzora

MAF senzor s tehnologijom vrućeg filma 

Ovi mjerači protoka zraka (Vane Air Flow Meters) su stariji tipovi senzora protoka zraka. Dalje se klasificiraju na VAF i Karman Vortex senzore protoka zraka. Potonji je novije proizvodnje. Za mjerenje protoka zraka koristi pomično zrcalo i fototranzistor.

MAF senzor s tehnologijom vruće žice

„Hot Wire“ MAF senzori protoka zraka su napredni MAF senzori i danas su najzastupljeniji. Sastoje se od termistora, platinske vruće žice i elektroničkog upravljačkog kruga. Termistor je temperaturni senzor koji mjeri temperaturu zraka. Elektronički upravljački krug održava platinastu vruću žicu na konstantnoj temperaturi. Kada zrak dođe u kontakt sa zagrijanom žicom, ona se hladi. Kada se temperaturna razlika između dviju žica promijeni, MAF senzor automatski povećava ili smanjuje struju vruće žice.

Kako funkcionira MAF senzor?

MAF senzor najčešće je ugrađen u usisnu cijev između kućišta filtera zraka i usisne grane te većina MAF senzora radi na principu vruće žice. Jednostavno rečeno, MAF senzor ima dvije senzorske žice. Jedna se zagrijava električnom strujom, druga ne. Dok zrak struji preko zagrijane žice, ona se hladi. Kada se temperaturna razlika između dviju osjetnih žica promijeni, MAF senzor automatski povećava ili smanjuje struju u grijanoj žici kako bi to kompenzirao. Struja se tada mijenja u frekvenciju ili napon koji se šalje u upravljačku jedinicu motora (ECU) i tumači protok zraka. Količina zraka koja ulazi u motor prilagođava se u skladu s tim. Neispravan senzor protoka zraka može otežati ili onemogućiti upravljačkom modulu motora da ispravno izračuna ubrizgavanje goriva. To može uzrokovati mnoge probleme za vaše vozilo.

Simptomi kvara MAF senzora

S vremenom se senzor protoka zraka može pogoršati i postati sklon kvaru. Najveći razlog tome je činjenica da je stalno izložen pokretnom zraku, koji je pun ispušnih plinova, krhotina i prašine. Čak i ako se previše onečisti, može uzrokovati prestanak rada motora, stoga je važno na vrijeme primjetiti simptome te pozvati mehaničara i što prije riješiti problem. U mnogim automobilima, posebno onima koje proizvodi Toyota, senzori protoka ugrađeni u kompresor imaju visoku stopu kvarova. 

1. Upaljena lampica motora ( check engine light)

Najčešći znak kvara senzora protoka zraka je upaljena lampica kontrolnog motora. Bez obzira na to postoje li neki drugi znakovi problema, vaš bi auto trebao provjeriti mehaničar ako se lampica upali. Iako se ova greška može uplaiti iz raznih razloga, potencijalno bi mogla signalizirati oštećen ili neispravan senzor protoka zraka.

2. Trzanje automobila pri kretanju

Ako primijetite neuobičajeno trzanje automobila, to može biti znak problema sa senzorom protoka zraka. To se može dogoditi dok ubrzavate ili vozite niz ulicu uobičajenom brzinom. Upravljanje automobilom na ovaj način je izuzetno opasno, stoga je važno da stručnjak za popravak automobila pregleda automobil što je prije moguće.

3. Grub rad motora 

Bez odgovarajućeg signala od senzora protoka zraka, upravljački modul pogonskog sklopa (PCM), koji upravlja motorom, mjenjačem i drugim sustavima u vašem automobilu, neće znati koliko je goriva potrebno motoru. To može uzrokovati da motor radi previše siromašno (premalo goriva) ili previše bogato (previše goriva). Rezultat je nepotpuni proces izgaranja, što može dovesti do grubog rada motora i nemogućnosti pokretanja motora.

4. Slabe performanse

Ako vam se čini da se vaš automobil bori za snagu i da se često zaustavlja, moguće je da previše zraka ulazi u motor, a premalo goriva. To može uzrokovati neuspjeh u procesu izgaranja, na što često utječe nakupljanje prljavštine na žicama u senzoru protoka zraka. Svakako vam savjetujemo da što prije posjetite mehaničara ako primjetite ove simptome kvara.

5. Crni ispušni dim

Puno dima koji izlazi iz vašeg automobila vjerojatno je znak da nešto nije u redu. Iako to može biti rezultat nekoliko različitih problema, to može značiti da je vaš senzor protoka zraka neispravan, zbog čega upravljački kompjuter motora izračunava nepravilno ubrizgavanje goriva, što rezultira crnim dimom.

6. Poteškoće s pokretanjem motora

Ako imate problema s pokretanjem automobila ili pokretanjem motora, mješavina zraka i goriva možda nije u ravnoteži. Sva su vozila vrlo osjetljiva na pravilnu smjesu zraka i goriva i mogu imati poteškoća s pokretanjem ako ih poremeti loš senzor protoka zraka. Ako vam se to dogodi, trebali biste što prije odvesti automobil u autoservis.

7. Povećana potrošnja goriva

Ako ste primijetili da vašem automobilu odjednom treba više goriva nego inače, to bi mogao biti znak ozbiljnog problema. Neispravan senzor protoka zraka možda šalje netočne informacije upravljačkom modulu pogonskog sklopa što može uzrokovati da vozilo sagorijeva gorivo mnogo brže nego što bi trebalo.

Zamjena MAF senzora

Zamjena MAF senzora je jednostavan i brz posao za mehaničara. Ako je senzor prljav, mehaničar ga može očisitit i isprobati da li je ispravan i u tom slučaju nije potrebna zamjena senzora.

Ako primjetite simptome kvara MAF senzora ili želite preventivno ispitati stanje, posjetite svog mehaničara. Sve dijelove za automobile možete potražiti na web shopu Auto Stanić po vrlo povoljnim cijenama.